Gordana Kukić

Topola Bola

Nije ovo Topola Bola
Ovo su Vrata našeg raja
Kroz njih su naši preci prošli
Nakon poslednjeg izdisaja

Ćutim bezglasnog užasa muk
I vidim nevina lica
I uže uz koje Bljeskom puže
Tisuću zmija otrovnica

Kojoti gladni krvi traže
U noći dužoj od v`jeka
Naše se sjenke gube u tami
Ponovo muti se Rijeka

Opet dželati dobro znani
U svome Olujnom dobu
Pod ovim Stablom nalaze hlada
Za svoju krvavu gozbu

A svakog ljeta Drvo iscvjeta
I oči vise sa grana
Iz svakog po jedno sunce grije
Sve dane naših dana

Ovo drvo zapis je patnje
To nije Topola Bola
To je čitanka našega juče
I stablo srpskog neprebola